Eksluzivno iz Njujorka: "Nebeska tela" ili o modi i pobožnosti

Tamara
Tamara Ognjević
Istoričarka umetnosti, heritolog i književnica
NT web
Pobožnost i crkva kao inspiracija - Ralf Simon za kuću "Dior" (u prvom planu), Valentino, Džon Galijano za kuću "Dior", Dolće i Gabana i Tijeri Migler (kreacije sasvim levo i iznad ulaza). Detalj postavke izložbe Nebeska tela: moda i katolička imaginacija u Metropoliten muzeju u Njujorku. Foto@ Metropolitan Museum, Costume Institute

Krajem avgusta je u Metropoliten muzej u Njujorku ušao milioniti posetilac izložbe Nebeska tela: moda i katolička imaginacija, premda je termin modno-muzejski hodočasnik možda tačniji da se opiše neverovatna energija kojom ova izložba već mesecima privlači publiku. Ovaj nesvakidašnji projekat, koji je započeo tradicionalnom Met Gala manifestacijom, događajem koji se s pravom naziva autentičnim muzejsko-modnim Oskarom, 7. maja ove godine, pokazao je veliki medijski potencijal. Danas sa sigurnošću možemo reći da je to najposećenija izložba Metropolitenovog Instituta za kostim od njegovog osnivanja 1937. godine, i treća po broju posetilac neke izložbe ovog čuvenog muzeja. Dakle, reč je nesumnjivo o muzejskom događaju godine, a naša saradnica dr Gorica Lalić Hadžić, koja već dugo živi u Nju Džersiju, ekskluzivno za Artis magazin piše o izložbi godine.

Postavka izložbe Nebeska tela u Klausteru na severnom Menhetnu. Kreacija holandskih dizajnera Viktora i Rolfa (vitrina u centru). Foto@Metropolitan Museum New York

Izložba Nebeska tela: moda i katolička imaginacija od početka proleća ove godine, kada je otvorena u Metropoliten muzeju u Njujorku, predstavlja veliku medijsku senzaciju. Izložbu, koju je organizovao Metropolitenov Institut za kostim, posetilo je više od milion posetilaca, što je čini, prema statistici koju je objavio ovaj ugledni muzej, jednom od najposećenijih u istoriji Met-a, kako Amerikanci popularno nazivaju ovu ustanovu.

Raskoš materijala i detalja. Venčanica koju potpisuju Dolće i Gabana (levo), Tijeri Migler i Iv Sen Loran. Foto@Gorica Lalić Hadžić

Izložba Nebeska tela, zasnovana na ideji povezivanja visoke mode i verskih predmeta i umetničkih dela iz kolekcija Metropoliten muzeja, predstavlja jedan od najambicioznijih poduhvata ove institucije. Izložba je organizovana u 25 izložbenih sala ukupnog prostora preko 5,500 kvadratnih metara, kao i Klausteru (the Cloisters), odeljenju Metropoliten muzeja koje se nalazi na severnom Menhetnu, a služi izlaganju srednjovekovnih zbirki u ambijentu manastira koji je, po uzoru na srednjovekoven evropske samostane, dizajnirao arhitekta Čarls Kolens (Charlls Collens) u prvoj polovini 20. veka.

Izložba, koju autorski potpisuje Endriju Bolton (Andrew Bolton), kustos Met-ovog Instituta za kostim, pored eksponata koja čine dela poznatih dizajnera mode, obuhvata papsku i odeću vatikanskog visokog klira, kao i više od 40 religijskih predmeta iz Sikstinske kapele, od kojih mnoga nikada nisu viđena izvan Vatikana i tamošnjih muzeja.

Vatikan i njegove riznice uvek "golicaju" maštu publike, ali i modnih dizajnera - Tijeri Migler (sasvim levo) i Džon Galijano za kuću "Dior" (centar). Detalj izložbe Nebeska tela. Foto@Metropolitan Museum New York

Raskošne haljine i aksesoari ukrašavaju lutke smeštene između statua, arhitektonskih fragmenata i ritualnih predmeta u okviru vizantijske i srednjovekovne zbirke umetnosti evropskog Zapada. Nekoliko luksuznih papskih odevnih predmeta, koji su za ovu izložbu pozajmnjeni iz Vatikana, eksponiranih u podzemnoj galeriji-kripti, ostavljaju posetioce bez daha. Među njima tijara pape Pija IX (1792-1878), poklon španske kraljice Izabele II (1830-1904), čini se privlači najveću pažnju. Prelepa sjajna tijara od srebra i zlata, ukrašena je dijamantima, rubinama, safirima, smaragdima i biserima. Teško je oteti se utisku papske ekstravagancije, koja čini ovakve predmete istovremeno veličanstvenim i neobjašnjivo vulgarnim.

Variranje raskoši uslovljeno upotrebnom funkcijom: Tijara pape Pija IX i jakna Đanija Versaćea. Foto@Gorica Lalić Hadžić

Nebeska tela istražuju odnos između Katoličke crkve i modne industrije, odnosno načina na koji katolicizam inspiriše modne dizajnere. Mnogi dizajneri čiji je rad predstavljen na ovoj izložbi, kao što su Đani Versaće (Gianni Versace), Tom Braun (Thom Browne), Domeniko Dolće (Domenico Dolce) i Stefano Gabana (Stefano Gabbana), imaju ličnu vezu sa katolicizmom i pronalaze inspiraciju u odeći, umetnosti ili ritualima katoličke crkve. Intrigira ih odeća časnih sestara, ogrtači fratara, crvene svečane odore kardinala. Prenose dizajn ukrasa iz vatikanskih trezora u svoje kreacije, analiziraju freske Sikstinske kapele i crkvene oltare. Čak su se okušali i u pravljenju pancir košulja po uzoru na one koje su nošene tokom krstaških ratova čiji je inspirator Katolička crkva.

Izložba ne postavlja pitanje da li moda na ovakav način skrnavi religiju, već koliko su crkveno učenje i sama egzistencija crkve vezani za teatralnost, koliko je bogatstvo vezano za moć. Ako je duhovnost, između ostalog shvaćena kao naša sposobnost da se vrednujemo izvan područja materijalnog, zašto ima toliko sjajnih, pozlaćenih stvari vezanih za crkvu i njene rituale?

Varijacije na temu odeće kaluđerica (sleva na desno) - Tom Braun (prva tri modela), Karli Pirson za "Cimone", Dolće i Gabana (dva modela) i Rosela Đardini za "Mošina". Detalj postavke Nebeskih tela. Foto@Metropolitan Museum New York

Izložba isto tako ukazuje na različite pristupe modnih kuća i dizajnera, koji ponekad savršeno i gotovo neprimetno inkorporiraju crkvenu estetiku u svoje kreacije. Lista dizajnera koji su se oprobali u kreiranju odora časnih sestara je duga. Za industriju koja je često kritikovana zbog seksualne eksploatacije ženskog tela i njegovog izlaganja muškom pogledu, stroge, do grla zakopčane Dolće i Gabana (Dolce & Gabbana), Valentino i Aleksandar Mekvin (Alexander McQueen) kreacije su svojevrsna antiteza. One su studija kontrole i mira. Braunova vizija odore časnih sestara je svedena, rafinirana, ali uključuje i krzno kune. Dolće i Gabana sa svojim strogo krojenim modelima istražuju ideju zabranjene ili odbijene želje.

Provokativni Valentino. Detalj izložbe Nebeska tela. Foto@Metropolitan Museum New York

Katoličanstvo i religija uopšte često prikazuju žene u kontradiktornim ulogama – svetice ili grešnice, pobožne ili otpale od vere, i to su primeri koje modne kuće istražuju kroz čitavu kolekciju za neku modnu sezonu ili tek kroz jedan odevni predmet. Valentinova lepršava grimizna haljina je još jedan primer tog "dijaloga" izmedju seksualnosti i skromnosti. U svojoj jednostavnosti ima gotovo monaški senzibilitet, ali negira taj asketizam veoma dubokim dekolteom.

I katoličanstvo i moda imaju moć čiji je koren u vizuelnoj prezentaciji unutrašnjeg sebe, bez obzira da li je u pitanju duh pun poniznosti i saosećanja ili “pravednog” pakla. Stoga , i u jednom i u drugom postoji izvesna teatralnost.

Da li odeća neminovno govori o pobožnosti? RikardoTiši za Dolće i Gabanu (levo) i za ženski benediktinski samostan u Lećeu (Italija). Foto@ Gorica Lalić Hadžić

Izložba naposletku poziva da sebi postavimo pitanje: da li je lakše prihvatiti ekstravaganciju kada je u službi religije, nego kada je u službi lepote, umetnosti, čovečanstva? Da li Bog više voli svog slugu u dijamantima, nego u jednostavnoj, crnoj, vunenoj odeći? Da li je žena pokrivena velom pobožnija od one sa dubokim dekolteom?

Džon Galijano za kuću "Dior", detalj postavke koji predstavlja i deo vizuelnog identiteta izložbe prema izboru kustosa, autora projekta, Endrijua Boltona. Foto@Metropolitan Museum New York

Nebeska Tela u izvesnom smislu donose provokativne, uzmenirujuće poruke, jer na eksplicitan način istražuju razliku između oblačenja u slavu božju i odevanja u cilju impresioniranja drugih. Nakon posete ovoj izložbi postajemo svesni da u suštini ima vrlo malo razlike između ova dva pristupa odevanju. Moda stalno potiče na individualnosti i tera nas da primećujemo socio-ekonomske i druge razlike među ljudima na osnovu toga kako su obučeni. Na isti način nam skupocene odežde vatikanskog visokog klira skreću pažnju na činjenicu da crkva koristi odevanje kako bi sebe istovremeno i spajala, ali i odvajala od ostatka sveta.

dr Gorica Lalić Hadžić,

profesor francuske književnosti na Univerzitetu Montkler, Nju Džersi, SAD

©Artis Center 2018

Tamara
Tamara Ognjević
Istoričarka umetnosti, heritolog i književnica

Diplomirala je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Na istom fakultetu završava poslediplomske studije. Usavršavala se u Americi, Francuskoj i Engleskoj, a 2008. je diplomirala PR menadžment na uglednoj međunarodnoj školi London School of PR. Licencirani je turizmolog i ekspert za kulturno preduzetništvo u oblasti heritologije, likovne i primenjene umetnosti, i kulturnog turizma.

Komentari0

Trenutno nema aktuelnih komentara

Ostavite prvi komentar koristeći polje desno.