Umetnost i epidemija: Voterhaus i Dekameron

Tamara
Tamara Ognjević
Istoričarka umetnosti, heritolog i književnica
AC web

Beograd, 16. mart, 21:13

Kada sredinom 14. veka u Firenci izbije epidemija kuge, sedam devojaka i tri mladića potraže spase u vili nadomak Fijezole. Tokom dve nedelje ove samoizolacije gotovo svake noći (sa izuzetkom praznika i dana kada čiste domaćinstvo) pričaju priče kako bi ispunili vreme u iščekivanju da epidemija prođe. Svake večeri jedno od njih nosi titulu kralja ili kraljice, i ima zadatak da zada temu na osnovu koje će ostali ispričati priču. Deset noći po deset priča - ukupno 100 priča u koricama najslavnije, a mnogi će reći i najlascivnije knjige italijanskog, ali i evropskog srednjovekovlja - "Dekamerona" Đovanija Bokača.

Našli su se tu i lažljivi grešnici, potkupljivi sveštenici, naivni vitezovi, tragične devojke, krvoločni vladari, svetitelji i razvratnici, dame i junaci, heroji i lude ... Iako mnogi na pomen "Dekamerona" promišljaju o lascivnim rabotama i nezajažljivom bludu, Bokačovo je delo mnogo više od niskih strasti ili uzvišenih idela. Ono je težnja ljudskog duha da nadiđe vreme u kome hara pošast Crne smrti, i pobudi um da stvarajući priče oplemeni čoveka, izazove njegov duh, nagna ga na polemiku. Ukratko da mu poruči - život je pored svih provalija i strahova, iznenađenja i iskušenja, ipak, lep, i vredi ga živeti.

Uzbuđivao je i uzbuđuje Bokačo svojim "Dekameronom" majstore kista od kad je ova knjiga ugledala svetlost dana 1353. godine. Razni su Bokačovi junaci našli svoj likovni oblik kako u ilustracijama za brojna izdanja ovog književnog klasika, tako i u likovnoj umetnosti uopšte. Kada se pojavi film kao umetnički mediji i "Dekameron" dobija brojne interpretacije, među kojima je svakako najpoznatija ona Pjer Paola Pazolinija iz 1971. godine.

Džon Viljam Voterhaus, Priča iz Dekamerona, 1916, Galerija Lejdi Lever, Liverpul, Engleska. Foto@ WikiArt

Među slikarima možda je najinteresentniji motiv iz "Dekamerona" koji bira Džon Vilijam Voterhaus, jedna od perjanica veselog i maštovitog pre-rafaelitskog bratstva. Zapravo, Voterhaus na svom čuvenom platnu "Priča iz Dekamerona" iz 1916. godine, ne slika neku od brojnih skaski, već same pripovedače. Vidimo ih okupljene u italijanskom renesansnom vrtu, odevene na način kako je Voterhaus zamišljao pripadnike viših slojeve Bokačove epohe, mlade, udubljene u priču, ponegde poneki karakterističan instrument, raspupele ruže i sitno poljsko cveće, delikatan detalj antičke fontane (Voterhaus je rođen u Rimu, dobro zna kako izgleda vrt italijanske vile izvan grada) ... da nema preciznog naziva slike, teško da bi se i najdomišljatiji istoričar umetnosti setio o čemu je reč.

Slika naprosto zavodi posmatrača ritmom, estetikom, bojama ... sve na njoj nekako otmeno "peva". I priroda i ti lepi mladi ljudi zadubljeni u razgovor. Šta li su svirali na tim instrumentima? O čemu ćaskaju mladić i devojka u dnu vrta? Možda su se zaljubili? Ili im se priča ne dopada, pa tiho ogovaraju pripovedača?

Nas u celoj ovoj postavci najviše intrigira da mi tu nigde ne slutimu neku Crnu smrt koja hara nadomak ovog mirnog vrta u kome sve buja od proleća i mladosti. Da ne znamo da je u tom času, kad slika nastaje, i sam Voterhaus teško bolestan od karcinoma u odmaklom stadijumu (preminuo je 1917. godine) i da u Evropi besni rat neslućenih razmera, pustili bismo da nas ova lavina života opije kao mlado vino prevejanog Baha. Međutim, znamo. I baš zato što znamo jasno nam je kolika je moć umetnosti ne samo za posmatrača ili poznavaoca, već za samog stvaraoca. Umetnost je ovde taj Voterhausov renesansni vrt bez senki i straha, slabosti i patnje. Magično sredstvo u rukama čarobnjaka, koji pripovedajući, oblikujući sliku, produžava život, čini ga smislenijim, lepšim i boljim. Jer i pored svih provalija i strahova, iznenađenja i iskušenja, život jeste lep, i treba ga živeti.

"Dekamerona" u pdf formatu možete naći na zvaničnoj prezentaciji Univerzitetske biblioteke "Svetozar Marković" u Beogradu http://ubsm.bg.ac.rs/…/dekameron-100-pripovedaka-ilustrovano

Tamara Ognjević,

istoričarka umetnosti i pisac

© Artis Center 2020

Tamara
Tamara Ognjević
Istoričarka umetnosti, heritolog i književnica

Diplomirala je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Na istom fakultetu završava poslediplomske studije. Usavršavala se u Americi, Francuskoj i Engleskoj, a 2008. je diplomirala PR menadžment na uglednoj međunarodnoj školi London School of PR. Licencirani je turizmolog i ekspert za kulturno preduzetništvo u oblasti heritologije, likovne i primenjene umetnosti, i kulturnog turizma.

Komentari0

Trenutno nema aktuelnih komentara

Ostavite prvi komentar koristeći polje desno.